« “Prvi detaljan pregled povijesti Međimurja” (Međimurje, 28.10.2003.): | Naslovna stranica | Digitalizacija intervjua »
Pregled Povijesti Međimurja
Napisao: Branimir Bunjac | 4.12.2003.
“Pregled povijesti Medimurja”, Čakovec, 2003. , 244. str. - Prikaz knjige
“Pregled povijesti Medimurja” napisali su Borka Bunjac, Branimir Bunjac, Julijana Jahn, Višnja Matotek, Ivana Puzak i Mario Šestak. Nakladnik knjige je Povijesno društvo Medimurske županije, urednik Branimir Bunjac, a recenzenti su prof. dr. Ivo Goldstein i prof. dr. Mirjana Gross. Knjiga je ilustrirana slikama i zemljovidima, te donosi niz statističkih tablica.
Na početku knjige nalazi se “Riječ urednika” (str. 7-8.) u kojoj se govori o radu Povijesnog društva Medimurske županije i nastanku knjige. Pregledni rad o povijesti Medimurja nametnuo se kao prvi projekt Društva kako bi se na jednom mjestu izložio rad dosadašnjih povjesnicara o Medimurju, te kako bi bilo moguce saznati relevantnu literaturu o toj temi. Ovakav pregled pokazao se nužan i za nastavu zavičajne povijesti, a prema recenziji prof. dr. Ive Goldsteina predstavlja prvi takav pokušaj u hrvatskoj historiografiji uopće. Tijekom pisanja rad se proširio i na neke neobjavljene izvore, posebno kod ilustracija ili kod obrade događaja nakon 1945. godine. Autori su nastojali nadići pisanje isključivo o političkoj povijesti i obuhvatili su sva područja društvenog života.
Slijedi “Kronološka tablica” (str. 9-11.), a zatim “Uvod” (str. 13-15.) geografskog karaktera u kojem nas autor Mario Šestak upoznaje s reljefom, klimom, vodama, florom i faunom Međimurja.
Autorica Ivana Puzak napisala je poglavlje “Medimurje u prapovijesti, antickom i srednjovjekovnom razdoblju” (str. 17-47.). Međimurje je naseljeno od najstarijih vremena zahvaljujuci pogodnim uvjetima za život. Iz kamenog doba ima više nalazišta, ali jedino dosad istraženo naselje iz tog razdoblja je Goričan. Arheolozi su puno detaljnije obradili nalazišta iz metalnih doba, pa iz tih razdoblja imamo nalaze oruđa, novca, nakita, kultne predmete, brojne keramičke predmete, te u potpunosti sačuvane skelete ljudi. U antičko doba, koje započinje s dolaskom rimske vlasti tijekom 1.st., Međimurje ima istaknutu prometnu važnost na putu prema Panoniji, odnosno Limesu. Tako je na prijelazu rijeke Mure nastao najznačajniji antički lokalitet Halicanum, danas Sv. Martin na Muri. U nizu vrijednih arheoloških ostataka isticu se žrtvenik beneficijarnog konzula Tita Cezernija Marcilina i brončana statueta Herkula. U srednjem vijeku došlo je do stanovitog opadanja materijalne kulture, a novost predstavljaju utvrdena gradišta, od kojih će neka krajem srednjeg vijeka prerasti u naselja. Česti su nalazi oružja, koje je obilježilo ovo razdoblje, jer Međimurjem su prolazili Avari, Mađari, Mongoli i drugi kao nomadski narodi kojima je rat bio jedna vrsta privređivanja.
Višnja Matotek piše o Međimurju u srednjem i ranom novom vijeku (str. 49.-79.) odnosno o periodu od 1203-1791. godine. Naime, 1203. imamo prvi pisani dokument o Međimurju kada kralj Emerik rješava porezna pitanja stanovnika Mihovljana. U ovom periodu Medimurje je naizmjence pripadalo različitim plemičkim obiteljima, među kojima se nedvojbeno ističe europski poznata obitelj Zrinski. Nastaju i današnja medimurska naselja, a Čakovec će postati najvažnije od njih zahvaljujući činjenici da gospodari Međimurja obično žive u njemu. Autorica napose obraduje sukobe s Osmanijama, zrinsko-frankopanska urotu, crkvenu organizaciju, pojavu i utjecaj protestantizma. Opisuju se arhitektura i kultura Međimurja u to doba. Građevine su utvrde, sakralni objekti ili seljačke kuće sagradene od drveta i pokrivene slamom. Na kulturnom planu veliki dogadaj predstavlja osnivanje tiskare u Nedelišću u 16. st. Saznajemo o počecima obrtništva u Medimurju, koje je organizirano kroz cehove. Zanimljivo zanimanje onog vremena, danas gotovo u potpunosti nestalo, je ispiranje zlata iz rijeka. Postoje pokušaji organiziranog izvodenja nastave, a preokret se zbiva u terezijanskom razdoblju. O životu seljaka znamo vrlo malo, uglavnom na temelju njihovih obaveza prema feudalnim gospodarima. Autorica nas upoznaje i sa najvećim prirodnim katastrofama u Medimurju - poplavama, požarima i potresima.
Poglavlje “Međimurje u novom vijeku” (str. 81-121.), koje obraduje razdoblje od 1791. do 1914. napisala je Borka Bunjac. Ključan politički događaj je pripojenje Međimurja Hrvatskoj 1848.-1861., koji treba zahvaliti djelovanju bana Josipa Jelačića. Usprkos kasnijim nastojanjima mađarskih vlasti da suzbiju hrvatski nacionalni osjećaj vremenom su se javljali sve brojniji intelektualci, koji su se zalagali za što čvršće povezivanje s Hrvatskom. Zatim autorica daje podatke o demografskim kretanjima i o strukturi društva, pri čemu detaljno opisuje slojeve plemstva, svećenstva, građanstva i seljaštva. Saznajemo o početku industrijalizacije, izgradnji željeznice i položaju radništva. Ključna djelatnost za vecinu stanovništva još uvijek je poljoprivreda. Pažnja je posvećena i opisu svakodnevice: običajima, karakteru obitelji, kulturi stanovanja, nošnji, te umjetnosti, književnosti i obrazovanju. Grade se brojne školske zgrade, a posebno je vrijedno utemeljenje Visoke učiteljske škole u Čakovcu. Zanimljiv je podatak da je u Međimurju roden Rudolf Steiner, osnivac Waldorfske pedagogije i antropozofije, filozofskog sustava uglavnom neshvaćenog u svoje vrijeme.
Slijedi poglavlje “Međimurje u novom vijeku” (str. 123-169.) u kojem autorica Julijana Jahn opisuje događaje od kraja prvog svjetskog rata zaključno sa 2000. godinom. Nakon kapitulacije Austro-Ugarske Međimurje je vojnom akcijom pripojeno novonastalom Kraljevstvu Srba, Hrvata i Slovenaca. U sastavu te države, koja je dva puta kasnije mijenjala ime-prvo u Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca, a zatim Kraljevina Jugoslavija, Međimurje ostaje sve do 1941. kad je, nakon travanjskog sloma, ista prestala postojati. Četiri godine Međimurje se nalazi u sastavu Mađarske, a ponovno je krajem drugog svjetskog rata vojnom akcijom saveznickih vojski i domačih partizana vraćeno u sastav takozvane “druge” Jugoslavije, koja je bila komunistička. Nova politička situacija nastala je 1990. poslije prvih višestranackih izbora u federativnoj Republici Hrvatskoj, kad se Medimurje narodnom voljom, potvrđenom na referendumu 1991., našlo u novoj državi, nezavisnoj Republici Hrvatskoj. Posebnu pažnju prilikom obrade ratnih dogadaja autorica je posvetila žrtvama, koje su bile brojne. Osim politickih dogadaja autorica prati i modernizaciju u Medimurju tijekom 20.st., koja se odlikuje brojnim novostima uvedenima iz razvijenoga svijeta. U Međimurju se grade prometnice, tvornice, zgrade razlicite namjene, provodi se elektrifikacija, eksploatiraju se nafta, plin i ugljen. Razvijaju se kulturni, umjetnički i sportski sadržaji, sva djeca se školuju, a važnu ulogu imaju i vatrogastvo i lovstvo, koji su masovnog karaktera. I u ovom razdoblju Međimurje je više puta stradalo od elementarnih nepogoda: požara, suša, poplava, a specificne su nesreće u rudarskim oknima, koje su cesto uzimale ljudske živote. Sretna je okolnost da su suzbijene brojne bolesti razvojem medicinske zaštite i higijenskih uvjeta, a neke su, poput zlocudnog trahoma, u potpunosti iskorijenjene. Izražena je pojava rad u inozemstvu, sve do Australije.
Na kraju knjige nalazi se poglavlje “Međimurje prema popisu stanovništva 2001.” (str. 171-173.) autora Maria Šestaka, u kojem se daju podaci o Međimurskoj županiji danas, a glavni izvor je pritom posljednji popis stavovništva. U “Dodacima” (str. 175.-197.) se nalaze brojne statisticke tablice i tri zemljovida, koje se takoder odnose na noviju povijest Medimurja. Statističke tablice pružaju o broju stanovnika po naseljima, o njihovom spolu, nacionalnosti, vjeroispovijesti, obrazovnoj strukturi, zanimanjima, stanovima i njihovoj opremljenosti. Slijede podaci o višestranačkim izborima i obnašateljima izvršne vlasti u Međimurju. Prvi zemljovid prikazuje teritorijalnu podjelu po opčinama, drugi poljoprivredu, a treći prometnice u Međimurju.
Buduci da je knjiga namijenjena specifičnoj publici “Bilješke” (str. 199-221.), “Literatura” (str. 223-232.) i informacije o porijeklu slika, fotografija i karata ( str.233-234. ) nalaze se izdvojeno od samog teksta. Na samom kraju knjige nalazi se uobičajeno “Kazalo osobnih imena” (str. 235-238.) i “Kazalo imena naselja” (str. 239-240.).
Teme: Knjige |
1.07.2008. u 20:31
jako dobro i zanimljivo, moj je deda iz Goricana, pa mi je jeko zanimljivo bili citati!! sve pohvale! i pozdrav iz manchestera