« Leonardo da Vinci, život i djelo | Naslovna stranica | Tajna katedrale u Chartresu »
Moje putovanje u Pariz
Napisao: Branimir Bunjac | 30.07.2006.
Kako i kad?
Kao i svake godine, otišao sam sa svojom obitelji na jedno duže inozemno putovanje, a sada smo po prvi puta posjetili Pariz. Bili smo na putu od 17. do 27. srpnja, od čega je bilo sedam “čistih” dana u samome Parizu. Putovali smo vlakom u Veneciju, gdje smo prespavali. Ujutro smo nastavili vlakom do Milana, odakle smo superjeftinim Easyjetom odjetjeli u Pariz. Istim putem vratili smo se kasnije nazad. Na vlak smo se odlučili zbog sina Olivera, koji se nikad nije vozio vlakom, a spojili smo ugodno s korisnim, jer nikada nismo bili u Veneciji, pa smo popodneva po dolasku u taj grad iskoristili za šetnju i razglede.
Pariz očima povjesničara
Nikad nisam osjećao veći ponos što sam povjesničar nego onoga trenutka kad smo stigli u Pariz. Osjećao sam se tako superiorno pred svakim “običnim” turistom, koji smatra da je Eiffelov toranj velika fora, pa jadan troši sate i sate ne bi li se kroz zastrašujuću masu popeo gore. Toranj je možda zanimljiv kao simbol grada i kao motiv za razglednice, ali čim smo došli do njega, snimili dvije fotografije i kupili suvenir, okrenuli smo se i bez imalo žaljenja otišli dalje. Tko da gubi vrijeme i živce na toranj, kad taj grad nudi neusporedivo uzbudljivije stvari, što smo, kao povjesničari, vrlo dobro znali. A panoramskog pogleda smo se ionako nauživali jednostavnim uspinjanjem na Trijumfalna vrata. Osjećao sam ponos kad sam uočio koliko visoko sami Francuzi cijene povijesnu znanost, a na koncu, i najbolji povjesničari dolaze odatle. (sjeti se: Braudel, Le Goff, Bloch, Febvre…) Dok kod nas na kiosku prostore zauzimaju “Naše sudbine” i slične tiskovine, u Francuskoj postoji cijeli niz specijaliziranih povijesnih časopisa, koji, eto, stoje baš u izlogu kioska.
Eiffelov toranj-simbol Pariza
Spomenik posvećen Srpanjskoj revoluciji iz 1830. godine
Pariz općenito
Grad je ogroman. Širina i prostor pažljivo su planirani još odavno. Šetati Parizom, čak i po najužem centru, predstavlja pravi pješački poduhvat. Štoviše, prošetati samo jednim muzejem ili dvorcem je posao od više sati. Koliko god sam čitao knjige o Francuskoj i koliko god sam putovao po svijetu (London, Kairo, Budimpešta, Beč, Milano, München itd.), Pariz me svojom grandioznošću ipak duboko fascinirao. Brzo smo shvatili da nam je sedam dana premalo za ovaj grad, ali bili smo odlučni dati i zadnji atom snage da vidimo što je više moguće.
Razgled
Kupili smo turističku ulaznice po 36 eura, koje vrijede tri dana, a omogućuju ulaz u skoro sve muzeje. Jedino gdje nismo uspjeli ući bez dodatnog plaćanja je riznica crkva Notre Dame. Nismo htjeli prolaziti Parizom poput tsunamija, već smo odlučili mjesta razgledavati pažljivo uz detaljno snimanje fotoaparatom i kamerom. To nas je vodilo izuzetno zanimljivim putem isčitavanja pojedinačnog detalja i pojedinačnih ljudskih sudbina. Na kraju sam stigao dotle da su me priče same vodile kroz Pariz, a zbog goruće znatiželje sam kupovao knjige od 600 stranica na engleskom i isčitavao do kasno u noć, kako bih što spremniji posjetio neko povijesno mjesto. U najvećem fokusu interesa bilo je svakako razdbolje Francuske revolucije i Napoleonskog Imperija od 1789-1815. godine. U sljedećim ulomcima pisat ću o onome što sam sam vidio, kao što su i sve fotografije moje vlastite.
Saint Chapele
Ovo svetište je sagradio 1248. pobožni kralj Louis IX. kako bi u njemu čuvao vrlo vrijedne relikvije, poput Krune od trnja, koju je nabavio u Carigradu. Crkvu su vjernici srednjeg vijeka nazivali “vrata raja” zbog blještavila svjetla koje prolazi kroz brojne vitraže, koji predstavljaju Bibliju u slici. Iako je ovo mjesto hvaljeno za razgled, dojam kvari neugledno okruženje u kojem se svetište nalazi, zagušeno modernijim zdanjima.
Na ovom mjestu čuvala se Kristova kruna od trnja
Crkva je zagušena okolnim zgradama
Bajkovita bića na vrhovima crkvi služila su kao odvodi vode
Conciergie
Za ovo mjesto nikad nisam ni čuo, a predstavljalo je pravo otkriće. Do 14. st. bilo je u sastavu kraljevske palače, a kasnije je tu osnovan zatvor. Ime Conciergie prvo je označavalo čuvara kraljevske kuće, a kasnije čuvara zatvora. Kroz zatvor prošle mnoge slavne povijesne ličnosti, ali i zločinci. Ubojica Henrija IV., Ravaillac, 1610. ovdje je mučen, a kasnije je javno rasčetvoren. Svi članovi njegove obitelji morali su kasnije promijeniti prezime. U vrijeme Revolucije ovdje su bili revolucionarni sud (travanj 1793- svibanj 1795) i zatvor, u kojemu je povremeno bilo do 1200 zatvorenika. Ovdje su boravili kraljica Marie Antoinette i Charlotte Corday, ubojica revolucionarnog vođe Marata, vodeći žirondinci, zatim sami Danton i Robespierre prije smaknuća; puno kasnije tu je bio zatočen i Louis Napoleon, budući car Napoleon III. Revolucionarni sud sudio je jednostavno: oslobođenje ili smrt na giljotini, a 90 % presuda bilo je na smrt; ukupno je stradalo više od tri tisuće ljudi. Giljotina se nalazila u dvorištu, ali i na današnjem trgu Place de la Concorde, kad se sjekla glava nekoj važnoj osobi, poput Marie Antoniette. Zatvor je sad vrlo dojmljivo i do detalja vjerno rekonsturiran, pa vas mogu povesti “virtualnom” šetnjom. Ćelije su abnormalno male i vlažne, zbog blizine rijeke Seine, koja je, nefiltrirana, služila i kao piće zatvorenicima. U ćeliji je posuto malo sijena, a u njoj borave čak tri zatvorenika, što znači, da ako dva leže, treći mora stajati. Zatvorenici od “namještaja” imaju jednu posudu za vodu i jednu zajedničku kao WC. Ako su zatvorenici ugledni, onda su u ćeliji “samo” dva i imaju krevet i stolicu, a dobiju i tanjur. Prave “marke” imaju “luksuz” da su u ćeliji, u kojoj ne mogu normalno stajati, sami i imaju pravo čitati, pisati, držati svijeću, a imaju čak i pokrivač i košulju-piđamu. Potpuno je rekonstruirana i ćelija Marie Antoniette, koja je u zatvoru provela 76 dana, a zatim je pogubljena. U istoj ćeliji s njom boravila su stalno dva stražara, od kojih je ona bila odvojena malom pregradom, ali oni ipak nisu smjeli s nje skinuti pogled, čak ni kad se presvlačila i vršila nuždu. U zatvoru su sačuvani i soba za mučenje i soba za pripremu osuđenika na giljotinu. U toj sobi su osuđenici obično šišani (da se vrat lijepo vidi!) i vezane su im ruke na leđa (da se ne porežu!). Čak ni Marie Antoniette nije izmakla tom tretmanu, iako njezin muž Louis XVI. jest.
Ćelija za trojicu
Nešto komfornije bilo je dvojici osuđenika
“Marke” su imale i “piđamu” i pokrivač
Marie Antoniette u crnini zbog smrti muža
Unutar ćelije s bivšom kraljicom stalno su boravila dva stražara
Marie Antoniette morala je obavljati fiziološke potrebe ovdje, pred očima
stražara; prati se u ćeliji nije mogla
Kraljičin krevet u Versaillesu
Kraljičin krevet u Conciergie
Oporuka Marie Antoniette
U ovoj sobi su osuđenika pripremali za giljotinu. Škare i kosa još su na
stolu.
Marie Antoniette
Nakon opisa Conciergia moram detaljnije obraditi ličnost nesretne kraljice, koja me snažno zaintrigirala. Kćerka Marije Terezije, između ostalog, i hrvatske kraljice, simbol je zločeste žene u povijesti. Fama, koja je prati, toliko je jaka, da su i 1993. godine, dvjesto godina, nakon njezinog pogubljenja, kad je izvedena kazališna predstava o njoj, a publika imala pravo glasati o presudi, još uvijek mnogi glasali za smrtnu kaznu. Marie Antoniette rođena je 1755., a kraljicom je postala 1774. Živjela je u Versaillesu do listopada 1789. kad je pariški puk prisilio kraljevsku obitelj da ode u poluzatočeništvo u Pariz, u dvorac Tuileries, blizu Louvrea. Kad je u kolovozu 1792. monarhija srušena, kraljevska obitelj zatočena je u jednoj utvrdi i strogo čuvana. Ubrzo je obitelj razdvojena, a Louis XVI. je već u siječnju 1793. giljotiniran. Marie Antoniette zatvorena je u srpnju 1793. u Conciergie, a 16. listopada 1793. je i ona pogubljena. Koji su njezini grijesi? U mladosti je voljela tulumariti, kupovati odjeću i dijamante, ta kockati danima. Troškovi na uređenju Malog Trianona probili su i najgora očekivanja. Voljela je seks, a o njezinim avanturama pričale su se najfantastičnije priče: da prakticira analni seks u salonima, da često masturbira, da je lezbijka, da sudjeluje u orgijama, da vodi ljubav s rođacima, pa čak i životinjama. Na suđenju su je čak optuživali za seksualno zlostavljanje osmogodišnjeg sina Louisa Charlesa. Što reći u njezinu obranu? Što je bila starija sve je manje trošila i osobno se brinula oko odgoja svoje troje djece: dva sina i dvije kćeri. Njezine seksualne “akrobacije” nikada nisu dokazane, a doista se čini da su uglavnom izmišljene, izuzev preljuba i lezbijstva. Nakon što je pala s vlasti, prošla je pravi pakao i kako je napisala u oproštajnom pismu:”Ako je pred Bogom što zgriješila, stigla je to platiti i prije smrti”. Slažem se s tom tvrdnjom! Nakon pravog “raja” tj. života u Versaillesu završiti u takvoj rupi, poput Conciergia, sa dva stražara za vratom od 0-24, doista je više nego strašno. Ali, 1787. umrla joj je kćer, 1789. umro joj je prvi sin, 1793. pogubili su joj i muža, a pošteđena je tek toga da vidi smrt drugog sina u zatvoru 1795. od tuberkoloze. Njezinu najbolju prijateljicu, princezu de Lamballe, je svjetina u Rujanskom pokolju 1792. na najzvjerskije načine mučila i ubila, a zatim njezinu glavu nabijenu na kolac donijela Marii Antonietti pod prozor. Nakon ubojstva njezinog muža, kojeg su također izponižavali do krajnosti, njoj su promijenili i ime u “udovica Capet”. Sudili su joj dva dana po 16 sati, da nije ni jesti dobila, suđenje su joj dovršili u ponoć, a već u četiri ujutro su joj pročitali presudu, da bi je u podne giljotinirali vodeći je gradom poput trofeja. Masa je silno željela natopiti maramice u kraljevsku krv. Čak ni pismo, koje je Marie Antoniette napisala djeci pred smrt nije isporučeno, već je predano Robespierreu. Marie Antoniette držala se vrlo hrabro tijekom zatočeništva, suđenja i pogubljenja. Smrt je shvatila kao oslobođenje od muka. Njezino tijelo je ekshumirano i pokopano u bazilici Saint Denis zajedno s muževim 1815. godine. Što možemo zaključiti? Marie Antoniette nije ubijena zbog nečega što bi učinila, već zbog onoga što je ona simbolizirala. Ako su tijekom revolucije porazbijani grobovi merovinških kraljeva iz 7. stoljeća, što je onda drugo mogla očekivati Marie Antoniette? Ona je bila “kriva” za svu bijedu puka unazad stoljećima, za vojnu intervenciju protiv Republike, ukratko “neprijatelj” naroda i slobode. Nažalost, čini se da se francusko, pa ni europsko, društvo nije moglo reformirati na drugi način nego je to provedeno u Revoluciji. Sa pojedinačnog stajališta, sudbina Marie Antoniette je izrazito tragična, ali iz povijesnog kuta, ima neke pravde u onome što joj se dogodilo, isto kao što je bila i određena pravda da su i njezini krvnici Danton i Robespierre završili na isti način.
Osnovna literatura: Antonia Fraser, Marie Antoniette, The Journey, 2001.
Wikipedia
Nadgrobni spomenik Louisu XVI. i Marie Antoniette
Tijelo kraljice nalazi se u kripti crkve
Notre Dame
Crkva sama po sebi ne donosi nešto posebno zadivljujuće, ali njezina povijest jest zadivljujuća. Kamen temeljac položio joj je papa Aleksandar III. 1163., a na njoj je 170 godina radila vojska arhitekata i umjetnika. Crkva je klasičan primjer gotičke izgradnje. U crkvi se udala Marguerite de Valois za Henrija IV, uoči Bartolomejske noći (film: Kraljica Margo). U Revoluciji je crkva devastirana, a zatim pretvorena u Hram Razuma, pa u vinariju! Na ovom mjestu se Napoleon 1804. krunio za cara. Tu je održana državna sahrana Charlesa de Gaullea itd. Naravno, tu živi i Quasimodo iz romana Victora Hugoa. Crkvu sam posebno istraživao u povezanosti sa hramom u Luxoru, o čemu više u rubrici Egipat.
Pročelje crkve
Detalji s pročelja
Jedan od vitraža u crkvi
Oltar crkve
Maketa crkve
Riznica čuva prava bogatstva poput krune Charlesa X
Neki od prizora su zastrašujući
A neki detalji bi zaprepastili konzervativce
Nezaobilazni živi kipovi nalaze se i ispred crkve
Les Invalides
Na ovom mjestu je pokopan Napoleon 1840. Isprva je boravio u kapelici, a 1861. godine je položen u šesterostruki sarkofag u prisustvu Napoleona III. Dom je impresivan, a u njegovom sastavu nalazi se i Vojni muzej. Ime Les Invalides dolazi od toga što su tu obitavali francuski vojni veterani beskućnici i invalidi, a samo mjesto Napoleonovog pokopa je bila privatna crkva Louisa XIV., koja je sada desakralizirana. Napoleon ovdje nije slučajno pokopan, već je u oporuci izrazio želju da leži na obali Seine, okružen narodom, koji je toliko volio. Uz Napoleona su pokopani još neki ljudi u zasebnim sobama, među kojima ističem maršala Focha. U Vojnom muzeju ima puno toga za vidjeti, a zanimljivi su: rekonstrukcija sobe na Svetoj Heleni, u kojoj je Napoleon umro, lutke francuskih vojnika svih razdoblja, osobni predmeti slavnih ličnosti. Na žalost, ovdje se baterija mog fotoaparata ispraznila, pa je uspomena zabilježena na video-kameri.
Pogled iz daljine na kompleks Les Invalides
Sarkofag u kojemu se nalazi tijelo Napoleona
Louvre
Louvre je također nekad bio kraljevska palača, a danas je Muzej. Započeo ga je graditi Filip August, čuven kao sudionik Trećeg križarskog rata zajedno sa Ričardom Lavljeg Srca i Fridrikom Barbarossom. Palaču napušta Louis XIV., koji se seli u Versailles. Privremeno je u dio Palače, Tuileries, vraćen Louis XVI., a 1793. ovdje je ustanovljen Muzej umjetnosti. Muzej je poprilično uređen u vrijeme Napoleona, koji je na ulazu 1806. podignuo i slavoluk, koji označava ulaz u Tuileries, koji je srušen 1871. u vrijeme pariške Komune. Osobito je značajna egipatska zbirka, koju je utemeljio Champollion 1826. godine. U Louvreu se mogu vidjeti čuveni egipatski pisar, stela kralja Zmije iz 1. dinastije, nešto Eknatona, ali i mnoštvo detalja, koji zaslužuju osobitu pažnju, a koji ništa ne znače onome tko nema predznanje o Egiptu. Npr. kraljevska mjera iz vremena Tutankamona, piramidioni, faraonova barka, opisi zagrobnog i magijskog života starih Egipćana i sl. U Louvreu su od poznatih umjetnina mogu vidjeti i starogrčke Venera s Mila i Samotračka Nike (s krilima bez glave), portret Louisa XIV., krunjenje Napoleona za cara, Sloboda vodi narod (u Srpanjskoj revoluciji), Bankar i žena i naravno, Mona Lisa, središnji objekt cijeloga Muzeja. Kad se dođe pred Mona Lisu doista se osjećate posebno, iako je gužva nezaobilazna. Tajna njezinog smiješka je u tome što se na slici nalazi sam Leonardo da Vinci kao žena. U Muzeju se nalaze i bogate babilonske, asirske, perzijske, etruščanske, rimske, arapske, afričke i druge zbirke. Pravo bogatstvo umjetnosti, koje vam jednostavno ne da da prođete kraj njega, a da često ne zastanete bez daha. Uza sav trud, sigurno je da smo vidjeli tek djelić ovog Muzeja.
Jedan od vanjskih ulaza u Louvre
Kako god pogledate egipatskog pisara on uvijek gleda preko vas, čak i kad
ga snimite preko čela
Pisar je manji nego bi se nadali
Eh, da mi je takva brada
Samotračka Nika nije mi baš uspjela fotografija
Sad se ti probij tu ako možeš
Ipak sam uspio. Mona Lisa by Branimir Bunjac.
Ali Mona Lisa nije jedina Leonardova slika u Louvreu
Chateau de Malmaison
Ovdje su živjeli Napoleon i Josephine od vjenčanja 1796. i Josephine sama nakon razvoda 1809. do smrti u svibnju 1814. godine. Početkom 19. stoljeća nije u Europi bilo zanimljivijeg mjesta nego ovog, a sad se nama, običnim turistima, otvara carska intima u svojoj punoći. Ali, ovo mjesto je turistima neatraktivno! Imanje se nalazi malo izvan Pariza, pa je osim nas došlo desetak ljudi. Loše? Ni slučajno, kakav užitak je to samo bio - u miru i tišini razgledavati jedno takvo mjesto do najsitnijeg detalja. Malmaisonu smo posvetili cijelo prijepodne. To ladanjsko imanje ima jedan dvorac na dva kata i park od 18 hektara. Sve je namješteno vrlo ljupko i sa puno stila i odmah osjećate da ste poneseni nečim posebnim kad zakoračite unutra. Iako je imanje skupo, u odnosu na jedan Versailles ono je vrlo skromno. U ovom dvorcu vidite mnoštvo osobnih predmeta Napoleona i Josephine, ali je tu u periodu 1801-1802 održano i 169 vladinih sjednica. Posebno je zanimljiv krevet na kojem je umrla Josephine, a koji se nalazi na svom originalnom mjestu. Umrla je navodno od gripe, ali mi se čini da je to bolest na psihičkoj bazi, nakon deportacije Napoleona na Elbu. Ona ga je očito voljela do smrti i vjerovala je da će joj se jednom vratiti. No, bedasti Napoleon se vratio u Malmaison tek nakon poraza kod Waterlooa da dočeka uhićenje i transport na Svetu Helenu, otkud se vratio u lijesu. Dolaskom u Malmaison je demonstrirao svoju zabludu u vezi s razvodom od Josephine, kad je od čovjeka postao “prolupani” megaloman. Došao je tamo gdje je znao da je imao iskrenu ljubav, koja je na kraju jedino što čovjeku doista vrijedi.
Prekrasni mir i tišina ispred kuće
Dnevni boravak
Soba za slušanje muzike
Knjižnica
Jedan od ukrasa u knjižnici je Herodot, “otac povijesti”
Napoleonova soba
Napoleonovi osobni predmeti
Napoleonov portret
Pribor za jelo
Maketa posjeda
Josephine nakon razvoda
Krevet na kojem je Josephine umrla-netaknut
Da je Josephine znala da ću ja stajati pred njezinim ogledalom.
Cipelice carice
Haljina carice
Caričin pribor za uređivanje
Place de la Concorde
Ovaj trg je značajan jer se na njemu nalazi obelisk iz Luxora, prema kojem su otvorene glavne ulice grada. No, nekad se tu nalazio kraljev kip, pa je on srušen i umjesto njega je postavljena giljotina, na kojoj je smrt našlo oko 1200 ljudi, računajući i kraljevski par 1793. godine.
Obelisk iz Luxora
Bazilika Saint Denis
Ova crkva je najstarija u Parizu. Crkva je sagrađena u 5. st. preko galo-romanskog groblja gdje je bio pokopan prvi pariški biskup Saint Denis. Zaštitnik samostana uz crkvu postao je u 7. st. merovinški kralj Dagobert i od tada crkva ima osobiti značaj kao krunidbeno mjesto, ali i mjesto pokopa članova kraljevske obitelji. Ovdje je krunjen Pipin mali, otac Karla Velikoga. Kasnije su tu krunjene brojne kraljice. Do Revolucije ovdje je sahranjeno oko 150 kraljeva, kraljica, prinčeva, princeza i visokih časnika. U vrijeme Revolucije grobovi su ispreturani i opljačkani kao simboli Kraljevstva, a tijela su pobacana u zajedničku grobnicu. Nakon Bourbonske restauracije 1814. ovdje su pokopana tijela Louisa XVI. i Marie Antoniette. Na sreću, većina nadgrobnih spomenika je sačuvana, pa je crkva izuzetno zanimljiva za razgled, a sadrži i mnoštvo simboličkih detalja, koje vidi već i površni promatrač. Detalji su zanimljivi posebno otkad je crkva u 12. st. pregrađena kao gotička građevina.
Pročelje crkve
Ovdje su nadgrobni spomenici mnogih kraljeva i kraljica
Kralj Henri II. i Katarina de Medici
Najstariji dio
Trijumfalna vrata
Vrata je započeo graditi Napoleon 1806. godine i zato ona uglavnom govore o njegovim podvizima. Gradnja je dovršena tek 1836. Slavoluk je visok 50 m, a prikazuje više desetina Napoleonovih pobjeda, sadrži uklesan popis Napoleonovih časnika, a tu je i spomenik Neznanom vojniku iz Prvog svjetskog rata. Ispod kulisa slavoluka je Napoleon odveo svoju drugu ženu Mariju Lujzu na vjenčanje 1810. godine, a tuda je 1840. prošla Napoleonova pogrebna povorka. Tu je ležalo tijelo Victora Hugoa na svečanom odru, a prošle su brojne pobjedničke i svečane povorke. Na Vratima se nalaze vidikovac i neugledni vojni muzej.
Pogledaj ljude na krovu radi doživljaja dimenzija
Simbol hugenota
Simbol francuskih protestanata (hugenota) je crkva u blizini Louvrea gdje se nalazi naslonjen kip Casparda de Colignyja, njihovog lidera. Neuspješni atentat izveden na njega 1572. godine bio je uvod u strašni pokolj poznat pod imenom Bartolomejska noć. Te noći je Coligny ipak ubijen.
Simbol rojalista
Mjesto hodočašča rojalista je kip Ivane Orleanske, koja je tijekom Stogodišnjeg rata (između Francuske i Engleske) kao 19-godišnja djevojka povela vojsku u juriš i deblokirala opsadu kraljevskog grada Orleansa. Englezi su je uhvatili i spalili kao vješticu, ali su u konačnici ipak morali napustiti Francusku.
Versailles
Zadnji dan našeg boravka u Parizu smo ostavili za posjet Versaillesu. Na tom mjestu počevši od 1661. izgrađen je najvelebniji europski dvorac ikad, u koji se preselio kralj Sunce, Louis XIV., 1682. godine. Već je sam dvorac sam po sebi zastrašujuće impresivan, a njemu se moglo smjestiti čak 20 000 ljudi. Kraljevski par bio je pod budnim okom javnosti, a kraljice su čak i djecu rađale javno. Veliki broj plemića dolazio je gledati kralja i kraljicu kako doručkuju, a pritom su morali biti decentno odjeveni. Kako je zapisala Marie Antoniette: “Kad povučem ruž po ustima to gleda cijeli svijet”. Na dvoru su se plemići čak klanjali kraljevskom namještaju, a samo jedan pogled kralja mogao je nekome doslovno zauvijek promijeniti život. Kraljevski krevet je za mene izgledao nestvarno, ogroman je i na njega se treba popeti ljestvama, a cijela soba blješti. Imao sam osjećaj da u toj sobi ne bih mogao oka sklopiti, a kamoli spavati. Dvorac je prepun predivnih slika, mramora, murala i ogledala. Poznata je Dvorana ogledala, gdje je Njemačka potpisala mirovni ugovor 28. lipnja 1919. (Upravo sada se restaurira). Život u dvorcu naprasno je prekinut u listopadu 1789. kad je narod Pariza prisilno odveo kraljevski par u dvorac Tuileries. Od 1833. Versailles je Muzej, a između ostalog ovo je pravo mjesto za kupovinu suvenira. No, najimpresivniji od svega su vrtovi Versaillesa. Oni su originalno zauzimali 7300 hektara (dobro ste pročitali) i bili su okruženi zidom dugim 43 kilometra! U vrtovima postoji desetine i desetine tematskih vrtova, te dvorci Mali i Veliki Trianon. U Velikom Trianonu, sagrađenom od kamena i ružičastog mramora, se Louis XIV. odmarao od zamornog dvorskog rituala u društvu ljubavnice Madame de Maintenon. Kasnije je tu boravio i Napoleon, a 20 lipnja 1920. Mađarska je potpisala mirovni ugovor, kojim se, između ostalog, odrekla Međimurja. U Malom Trianonu bilo je omiljeno odmaralište Marie Antoniette, koja je u blizini dala sagraditi i malo kazalište, u kojem je sama nastupala. Kasnije su tu boravile Napoleonova sestra i druga žena Marija Lujza. U sredini vrtova nalazi se veliki križni kanal, po kojem su nekad plovile razne barke i održavani brojni ekstravagantni partiji. Čamac se može i danas iznajmiti, isto kao i kočija, a po vrtovima se može voziti i turističkim vlakom. Vrtovi su prepuni fontana, skulptura i stalno svira klasična muzika. Možda je to najromantičnije mjesto na svijetu.
Na ulazu u Versailles
U vrtovima Versaillesa
Versailleske kočije
Kraljevska kapelica u Versaillesu
Dvorana ogledala upravo se restaurira
Rakoš trianonskog dvorca
Ovdje je potpisan Trianonski mirovni ugovor
Vrtovi Versaillesa prepuni su prekrasnih skulptura
Pogled na centralni prolaz
Tlocrt vrtova je mali labirint
“More” turista u Versaillesu. Kakva razlika prema Malmaisonu!
To bi ukratko bilo ono što smo vidjeli, a za kraj ću navesti još nekoliko kratkih osobnih dojmova.
Što nam se nije svidjelo
Japanski turisti-pojavljuju se u grupama od stotinu, okupiraju lokalitete, sve fotografiraju do besvijesti, čak i stanice u Metrou, ne poznaju načine ophođenja (pregaze vam dijete, pušu vam za vrat), uopće s nikim ne komuniciraju, u hotelu su bučni da ne možete spavati od njih, zbilja ne kužim otkud ih toliko puno s tako velike udaljenosti.
“Peseki”-u Parizu je moda (možda doista i nužnost?) da se imaju neki minijaturni i umjetni psi, za koje je pudlica div. To mi se nekako gadilo, kao neka izvitoperenost tog prelijepog grada.
Klošari- Pariz ima jako puno teške sirotinje i to mi se činilo dosta surovo.
Francuski jezik-Francuzi uopće ne poznaju strane jezike i to mi se čini baš kao iz nekog inata. Čak ni na mjestima gdje sve vrvi turistima teško sretnete nekog poliglota.
Zaposlenici po Muzejima-ti su izgledali baš kao naši “Balkanci”. Oni tamo stoje ili sjede i glume gljive. “Ništa oni ne znaju” što ima na mjestu gdje rade. Tako zaposlenica na Egipatskom odjelu Louvrea nikad nije čula za skulpturu pisara, a u Malmaisonu ne zna gdje se Josephine kupala, pa sva sreća, “ide nekoga pitati”.
Ukradena povijest-uvijek kad gledam staroegipatsku, mezopotamsku i sličnu povijest u europskim muzejima prolazi mi kroz glavu misao da to možda nije u redu, da bi te eksponate trebalo vratiti državi kojoj pripadaju.
Cijene- Pariz nije jeftin grad i na to treba računati. Tamo bi s našim plaćama bankrotirali u roku mjesec dana. Ali, novac potrošen u Parizu ne boli tako jako. Svaki suvenir ili komad odjeće vrijedi. Najgore su cijene hrane i pića.
Teme: Putovanja |
9.05.2008. u 11:46
Veliki pozdrav ,gospodinu branimiru bunjcu,krenuo sam pretrazivati obnovu dvorane zrcala u versaillesu i u jednom trenutku se zadrzao na njegovom putovanju ,svaka pohvala:Ja ovo ljeto idem u pariz a vi ste posjetili sva mjesta koja ja zelim vidjeti vec godinama, malmaison ,versailles ,fontainebleau,musse de orsai itd,sve sto je povijesno i puno znacenja.Studiram na akademiji likovne umjetnosti u osijeku,ali sam kao bivsi dizajner interijera proucavao dvorske reprezentativne stilove u kojima je francuska bila domovina ,a tako i stvarala kult povijesnih licnosti,bojim se da nebih sve mogao ispricati nego bih htio biti u kontaktu sa vama za informacije o pariskim znamenitostima,pozdrav!
4.06.2008. u 8:02
Hvala na pohvalama. Možemo biti u kontaktu za koju god povijesnu temu želite. Moj e-mail je: branimir.bunjac2@ck.t-com.hr
Puno pozdrava
10.06.2008. u 15:15
izvrno si to sve opsao. samo bi htjela reći da ako netko ide u pariz da obavezno ode pogledati latinsku četvrt, monmantr (neznam kako to francuski se piše) i ako ima vremena otići u giverny gdje je živio monet i auvers gdje je pokopan vicent van gogh sa svojim bratom- to je u normandiji od pariza udaljeno svega 30-tak km.Prvi put nikako nemojte ići sami idite sa agencijom puno vam toga objasne i pokažu vam bitne stvari- da ne gubite vrijeme lutajući OGROMNIM parizom.Odite pogledati i novi dio pariza gdje je predsjednik mitterandt dao napraviti na zapadnom dijelu pariza prkrasne nopve arhitetonske zgrade koje po svim zakonima oka ne bi mogle stajati ali stoje, poznata je kocka , zgrada koja je izrazito tanka vizuelno…
21.06.2008. u 14:32
Iskreno sam odusevljena ovim detaljnim prilogom o gradu mojih snova,svim izlozenim fotosima i opisom,vrlo impresionirajuce.Drago mi je da ima ljudi koji tako strastveno uzivaju u putovanjima i istoriji gradova i znamenitosti koje posecuju.Ja zivim u Nemackoj u Nürnbergu vec 7meseci i grad je carobno lep ali postoji veliki problem sto ja pohadjam skolu nemackog a tamo nas uce kako dase predstavimo,da kazemo sta nas boli i ostale stvari koje uce deca do 7godine da kazu na svom jeziku……Ljude koje ovde upoznajem i koji su ovde rodjeni i znaju da pricaju jugoslovenski apsolutno neznaju nista o gradu u kom zive niti ih to interesuje,MOM OCAJU NEMA KRAJA jer niko ne uziva u toj vrsti setnje kroz grad i zamara me ta ogranicenost.Za 5 dana bih trebala da otputujem kuci.Pa ako si upucen koje knjge o Francuskoj istoriji i MOGU kupiti na nasem jeziku.VELIKI POZDRAV ZA TEBE I TVIJU PORODICU OD SANDRE.
14.11.2008. u 19:00
Hvalevrijedan putopis!
14.11.2008. u 22:05
Kakva tragicna sudbina kraljevske obitelji! Dvorac Versailles jos nisam obisao, ali imam na planu.
Lijep pozdrav i svako dobro!
PS: http://www.mojblog2007.bloger.hr
20.11.2008. u 11:25
jednostavo sam fascinirana izvješćem, i hvala na tome; za par tjedana selim u Pariz i svaka informacija je dobro došla, ali …. tvoj me putopis jednostavno oborio s nogu. Svaka čast na stilu, na znanju, na strpljenju, na svemu.
14.01.2009. u 0:46
Ovo je zbilja sve izvrsno napravljeno o Parizu. Ja sam bila proslo ljeto(2008.god.) i grad me je odusevio,ali posto smo bili samo četiri dana nismo uspijeli vidjet sve. Tu sam saznala i vidjela neke stvari koje tamo u Parizu nisam naišla.Sve smo muzeje prosli(Louvre,Orsey,Versailess..) al u kratkom roku. Mene zanima gdje se nalazio kompleks Les Invalides? I kako se zove neki najveci park u sredistu Pariza?…..sve pohvale!!
8.03.2009. u 18:56
a da ono nisi ti na ogledalu sebe osliko hehhehe dobro je evo prepisao sam samo sam izmjeni mjesto gdje sam bio hehehe ima da dobijem cistu 5 u skolii
15.08.2009. u 23:33
Puno hvala na svemu napisanome. Sinoć smo se vratili iz Pariza i zahvaljujući ovdje napisnome znali smo šta gledamo. Išli smo sami i zaista smo vidjeli mnogo …. sve smo večinom vidjeli hodajući uokolo. Bili smo 7 punih dana i dnevno radili 7-8 kilometara hodajući!! Dan i pol smo hodali kroz Latinsku četvrt sa knjigom Walking tour u ruci!! Svaka i najmanja uličica nešto skriva! Jednostavno predivan grad u koji ćemo se svakako ponovno vratiti!
6.09.2009. u 23:15
uživala sam čitajući vaš putopis
spremam se za novu godinu u pariz i zanima me kolike su cijene hrane i pića? visoke? ne znam zapravo što me očekuje. mala pomoć bi dobro došla.
hvala unaprijed
18.09.2009. u 17:47
zelim zahvaliti gospodinu Branimiru na ovom iscrpnom izvjescu . spremam se uskoro posjetiti Pariz i ovaj putopis ce mi biti od koristi. hvala
20.11.2009. u 1:53
bas sam uzivala citajujici putopis,