« Zrinska garda | Naslovna stranica | Izborna skupština Povijesnog društva 2006. »
Monografija Čakovca
Napisao: Branimir Bunjac | 8.12.2006.
Dana 8. prosinca 2005. u Scheierovoj zgradi u Čakovcu Povijesno društvo Međimurske županije predstavilo je reprint knjige Karla Zrinyija “Monografija Čakovca” originalno objavljene 1905. godine na mađarskom jeziku. Knjiga ima 475 stranica i jedina je knjiga ikad objavljena, koja se sustavno bavi poviješću grada Čakovca. Kako je ovaj naslov nezaobilazan kod pisanja povijesti Međimurja, a mnogi su ovu knjigu citirali, Povijesno društvo je zaključilo da je ovu knjigu potrebno prevesti na hrvatski jezik na dobrobit hrvatske znanstvene i kulturne javnosti, jer do knjige se sve teže dolazi, budući je sve manje primjeraka knjige na raspolaganju, koje obično pod strogim nadzorom drži neka institucija. Velika prepreka kod obrade podataka iz knjige za hrvatske znanstvenike je i mađarski jezik već pomalo arhaičnog tipa.
Kao povod za objavljivanje uzeta je i stogodišnjica prvog izdanja, koja se upravo navršila ovih dana. Na prijevodu i obradi knjige je gotovo dvije godine radio tim stručnjaka, uz nesebičnu pomoć mnogih pojedinaca, a najvažnije osobe u timu bili su Branimir Bunjac, urednik knjige, Izabela Brzak, prevoditeljica, Melita Mesarić, lektorica, doc. dr. Ivan Jurišić, recenzent knjige, i Damir Čizmin, računalni operater. Važnu pomoć pružili su djelatnici knjižnice u Zalaegerszegu, koji su skenirali knjigu i djelatnici Muzeja Međimurja koji su skenirali naslovnicu originala. “Monografija Čakovca” je iznimna knjiga po mnogo čemu, jer donosi pravo obilje podataka, pa čak i popis stanovništva iz 1901. godine, u kojem su imenom i prezimenom navedeni svi tadašnji stanovnici Čakovca. Već zbog toga povijesnog izvora mnogi će poželjeti pročitati ovo vrijedno djelo. Na samoj promociji i u uvodu knjige Branimir Bunjac obrazložio je razloge zašto prijevod ove knjige nije učinjen i ranije, kad su se mnogi već njome služili. Osnovni problem proizlazio je iz naravi političkog angažmana autora knjiga Karla Zrinyja odnosno Zrinskog, rođenog u Čakovcu, jednog od vodećih međimurskih intelektualaca poč. 20. st. Karlo Zrinyi uređivao je tjednik <Muraköz> preteču današnjeg “Međimurja” i bio posljednji austro-ugarski ravnatelj Preparandije u Čakovcu, danas Visoke učiteljske škole. Iako je na Preparandiji Zrinyi kao profesor predavao hrvatski jezik, <Monografiju Čakovca> napisao je na mađarskom jeziku, jer se u političkom smislu osjećao mađarskim domoljubom. I baš to Zrinyjevo političko mađarstvo nametnuto Međimurju sprječavalo je prevođenje knjige na hrvatski jezik do sada. Jer tu se nije radilo samo o političkom stavu samog autora kao privatne osobe, već se radilo o tome da je Karlo Zrinyi svoje političke stavove agresivno i neumjereno ugradio u samu knjigu “Monografija Čakovca”. Odatle je proizlazio problem da kad bi netko neupućen čitao knjigu ispalo bi da je Međimurju Mađarska centar svijeta, da su je oni obožavali, a da su jedina zla u Međimurju učinili hrvatska vojska i uprava kao okupacijske sile. Ali, ne samo da je mađarstvo Međimurja politički mit jedne epohe i kao takav nepotreban u jednom povijesnom djelu, nego je taj mit na ovom području prouzrokovao mnoga teška zla, kojih je kulminacija bila u periodu 1941-1945. godine, kad su mađarska vojska i uprava, u pravom smislu okupacijske sile, zadnji put boravili ovdje. Sjećanja na ta vremena su bolna i ružna i zato je s mnogim pravom ova knjiga, unatoč svojoj povijesnoj vrijednosti, ostavljena na .
Međutim, treba uvažiti i činjenicu da je Karlo Zrinyi pisao rječnikom jednog specifičnog i napetog vremena, u ozračju velikih nacionalnih gibanja i borbi, te atmosferi u kojoj se svaki trenutak mogao očekivati svjetski rat, kad su padale teške riječi među narodima i državama u cijelom ovom području. Sada su ta vremena iza nas. Granice su jasno definirane, a politički sustavi razvijeno demokratski. Države Hrvatska i Mađarska su danas u odličnim odnosima, posebno u kontekstu ukupnih hrvatskih državnosusjedskih odnosa. Čak su i simbolično rane zaliječene. Tako se na ponovnom podizanju spomenika banu Jelačiću 1990. godine strogo pazilo da se banska sablja okrene prema jugu, iako je izvorno bila okrenuta na sjever, prema Mađarskoj. I objavljivanje “Monografije Čakovca” Mađari će nedvojbeno shvatiti kao prijateljsku gestu. Danas, nakon 100 godina ova knjiga predstavlja tek povijesni dokument i zaslužuje da se kao takva predstavi znatiželjnom čitatelju, Čakovčanu i Međimurcu, jer je nakon tolikog odmaka doista vrijeme za potpunu.istinu.
Na kraju promocije, poklonjeno je nekoliko knjiga institucijama i pojedinicima zaslužnima za izdavanja ove knjige. Oni koji knjigu žele kupiti mogu to napraviti preko Povijesnog društva Međimurske županije (tel: 098-461-108 ili 098-862-278) ili u knjižarama grada Čakovca. Naklada “Monografije Čakovca” iznosi samo 700 komada, pa osigurajte svoj primjerak na vrijeme.
Teme: Novosti |