« Trojezični znanstveni skup “Pomurje 1914. - 1920.” | Naslovna stranica | GOSPODARSTVO I DRUŠTVO MEĐIMURSKOG VLASTELINSTVA U 17.-18. STOLJEĆU- IZABRANI POVIJESNI IZVORI »
Recenzija Zbornika radova sa međunarodnog znanstvenog skupa “Pomurje 1914-1920.”, Čakovec, 2010., dr. sc. Ivan Jurišić
Napisao: Mario Sestak | 22.01.2011.
Dobio sam na ocjenu rukopis Zbornika radova sa međunarodnog znanstvenog skupa “Pomurje 1914-1920.”, čiji je glavni urednik Branimir Bunjac, a sastoji se od 400 stranica tiskanog teksta formata A-4. i dvije skupine fotografija. Svi prilozi u Zborniku osim teksta Josipa Črepa snabdjeveni su referencama, dok je u jedinom tekstu bez njih naveden samo popis literature.
I. Struktura Zbornika
Zbornik kao i međunarodni znanstveni skup “Pomurje 1914-1920.”, plod je suradnje pet institucija: Povijesnog društva Međimurske županije, arhiva mađarskih gradova Vas i Zala, Muzeja slovenskog grada Murske Sobote, te Instituta za manjine Lendava. U Zborniku je tiskano šesnaest radova autora iz Mađarske, Slovenije i Hrvatske. Svi tekstovi osim priloga Gordane Lipovšek tiskani su dvojezično, na materinjem i jednom od dva ostala jezika sudionika skupa. Svi tekstovi snabdjeveni su i sažecima na engleskom jeziku.
Nakon sadržaja (str.3-5), zahvale (6-7) i pet stranica uvoda (8-12), slijedi svih šesnaest radova isto toliko autora koji su sudjelovali na skupu (13-398.)
Autor prvog teksta, Dobrovnički vojnici na bojištima u prvom svjetskom ratu - sjećanje uz pomoć fotografija, je Attila Kovács. Pomoću fotografija i iscrpnih razgovora s mještanima u članku prikazuje glavna bojišta Prvog svjetskog rata. Podatak o udjelu poginulih Dobrovničana u Prvom svjetskom ratu (1,69%) odgovara udjelu poginulih austrougarskih vojnika. Naime, na trima velikim bojištima poginuo je 1,1 milijun vojnika, odnosno 1,90% svih stanovnika Austro-Ugarske.
Melega Miklos u studiji Podnošenje žrtve i solidarnost – okrug Murska Sobota kao ratna pozadina (1914-1918) traži odgovor na pitanje kako je stanovništvo okruga Murska Sobota iz nekadašnje županije Vas, a danas u sastavu slovenskog Prekmurja, preživjelo ratne godine, te kako su vijesti i ranjenici koji su dolazili s fronte, nadalje gospodarske teškoće i prisilne nestašice promijenili svakodnevicu civilne pozadine, odnosno živote onih koji su tu živjeli (rastrgane obitelji zbog odlaska muškaraca na frontu - posljedica toga su npr. akcije prikupljanja donacija i pomoći koje su se spontano razvijale kao znak društvene solidarnosti, a poticali su ih i organa vlasti, zatim tečajevi za medicinske sestre zbog potrebe za njegom ranjenika i bolesnih, koje u cijeloj državi pokreće Crveni križ). Dano je i stanje javnog zdravstva i demografska situacija, te organizacije rada i obrazovanja, te problemi u javnoj opskrbi (nedostatak robe uzrokovan smanjenjem proizvodnje). Između ostalog, obrađena je i uloga tiska u godinama rata u formiranju javnog mnijenja.
U radu Župa Štrigova od kraja19. stoljeća do početka dvadesetih godina 20. stoljeća, Jasna Požgan daje opis općih, društvenih, političkih i crkvenih okolnosti na području župe Štrigove potkraj 19. stoljeća do početka 20-ih godina 20. stoljeća. Crpeći podatke iz arhivskih izvora, primjerice župnih matica, osvrće se i na završetak Prvog svjetskog rata te raspad Austro-Ugarske, odnosno razmatra koliko je stanovništvo na području župe Štrigove bilo uključeno u ta zbivanja.
Članak Jelke Pšajd, Kultura življenja seoskog stanovništva u Prekmurju od 1914. do 1920., bavi se čimbenicima koji su utjecali na razvoj, odnosno izgled seoskog života u Prekmurju na početku 20. stoljeća: obilježja samoga krajolika; dostupnost i uporabnost prirodnih resursa; požarno i stambeno zakonodavstvo; organizacija objekata uvjetovana većom racionalizacijom poljodjelstva te uvođenjem mehanizacije; spretnost pojedinih majstora (obrtnika) povezanih s gradnjom objekata (tesari, zidari, stolari, kovači, graveri…); gospodarska kriza ili pak materijalne mogućnosti vlasnika imanja, odnosno graditelja; oslanjanje na tradiciju. Navedeni čimbenici nisu utjecali na uvođenje novina, kao ni na korjenitu promjenu oduvijek skromnog ruralnog života u Prekmurju između 1914. i 1920. godine.
Život u Međimurju 1914. -20. zapisan u župnim kronikama, naslov je rada Ivane Puzak. Članak se temelji na zapisima župnika ili upravitelja župa Belica, Čakovec, Dekanovec, Donja Dubrava, Donji Vidovec, Gornji Mihaljevec, Macinec, Prelog i Podturen., nastalima u razdoblju 1914-1920. Zabilježeni su vjerski i politički događaji, ratna zbivanja, međimurska “revolucija“ u studenom 1918., oslobađanje Međimurja od Mađara na Badnjak 1918., gospodarske prilike i društvene posebnosti koje su značajne za pojedinu župu u promatranom razdoblju. Pisane hrvatskim jezikom kronike, kao povijesni izvor, govore u prilog očuvanju hrvatskog identiteta za vrijeme mađarske okupacije.
Ostavština grofa Béle Telekija, tema je koju obrađuje Csaba Káli u radu Spisi nekadašnjeg velikog župana Béle Telekija iz 1. svjetskog rata pohranjeni u Arhivu županije Zala. U toj pisanoj građi mogu se pronaći gotovo svi izvori o njegovom životnom putu do napuštanja zemlje 1945. Pisanim i slikovnim izvorima osobitu vrijednost daje to što pomoću njih nije oživljena samo povijest Telekijeve osobe i njegove uže obitelji, već je dat i doprinos društvenoj povijesti elita između 2 svjetska rata. Među ovim raznovrsnim rukopisima pronađeni su i dokumenti iz 1. svjetskog rata, koji su predmet navedenog članka. Autor ističe, da su pisma i dopisnice primljene preko vojničke pošte, albumi koji se sastoje od slika s različitih fronti, dnevnik koji je vodio, očuvani vojni zemljovidi, fantastični izvori koji ilustriraju rat, posebice s gledišta pojedinca. To gledište dodatno na svojstven način nijansira činjenica da je riječ o mladiću koji pripada suvremenoj mađarskoj društvenoj eliti.
Sedmi rad u zborniku, Procjena broja poginulih vojnika u županijama Vas i Zala tijekom Prvog svjetskog rata, napisao je Branimir Bunjac. Kao osnovu svog rada uzima vlastitu (neobranjenu) doktorsku disertaciju za potrebe koje je izradio pojedinačne popise žrtava u 37 naselja u Međimurju. Nastoji razraditi žrtve dviju županija i prema područjima novonastalih država, te prema nacionalnosti i vjerskoj pripadnosti. Upozorava na problematiku utvrđivanja broja stradalih, kao i definiciju samog pojma žrtve. Osnovni je zaključak da precizni broj žrtava u Prvom svjetskom ratu još uvijek nije utvrđen, čak niti na nivou država, a posebno ne na lokalnoj razini.
Tiskom i vijestima početkom Prvog svjetskog rata u pozadinskoj županiji Vas bavi se Imre Söptei u radu Vijesti i glasine – Izvješća i priopćenja. Komunikacije između 1914. i 1918. bile su centralno vođene i kontrolirane, pa tako i one putem novina koje su izlazile na području županije Vas. Ratne vijesti prenošene su novinama putem telegrama, u kojima su one bile cenzurirane, dakle sloboda tiska bila je ograničena. U studiji je prikazano, pregledom pojedinih tadašnjih županijskih listova, u kojoj mjeri stanovnici županije tijekom Prvog svjetskog rata nisu imali nikakve šanse doći do stvarnih saznanja o događajima, što su im prešućivali u ime državnih ili vojnih interesa, te o čemu su sve širili glasine - namjerno ili slučajno, eventualno iz diletantskih razloga.
Tekst naslovljen Vojnici iz Prekmurja u prvom svjetskom ratu i njihova spomen-obilježja, potpisuje Franc Kuzmič. Autor konstatira da gotovo ništa još nije istraženo glede sudioništva Prekmurja u Prvom svjetskom ratu. Prekmurski su vojnici većinom bili raspoređeni na istočnoj fronti, i to u 83. pješačkoj pukovniji, odakle ih je mnogo završilo u ruskom zarobljeništvu. Prema dosad prikupljenim podacima u ratu je poginulo 660 vojnika iz Prekmurja. Služili su u različitim rodovima austrougarske vojske. Popis vjerojatno nije potpun. U svemu tome iznenađuje činjenica da je u Prekmurju izrazito malo spomen-obilježja u sjećanje na Prvi svjetski rat. U Prekmurju ih ima tek 11. Pretežno je riječ o spomen-pločama na pročeljima crkvi i kapelica. Tih je sedam, dok su samostalni spomenici samo u Črensovcima te u Dobrovniku gdje se nalazi najmlađi, iz 2002. godine. Na groblju u Murskoj Soboti poredano je i oblikovano devet pojedinačnih grobova vojnika iz raznih krajeva.
Josip Črep se u tekstu Svakodnevni život Međimuraca 1914. - 1920., napisanom u obliku eseja, bavi različitim temama vezanima uz navedeno područje i razdoblje. Analizira život stanovništva prema geografskim značajkama i prometnoj povezanosti, nacionalnoj i vjerskoj pripadnosti i osobito pitanju jezika. Opisuje stupanj razvijenosti gospodarstva i bavi se socijalnim raslojavanjem stanovništva. Ističe težak život većine obitelji u vrijeme Prvoga svjetskoga rata, izložene mobilizacijama i rekvizicijama, koje su često samovoljno provodili općinski činovnici u ime države. Osim sve veće neimaštine i bolesti su često desetkovale Međimurce. Tradicionalna obitelj pretrpjela je značajne promjene, a sve veću ulogu dobivale su žene. Osobitu pažnju posvećuje prevratu 1918. i uspostavi nove južnoslavenske države.
Razloge promjene političkog djelovanja potpukovnika Dragutina Perka pokušala je rasvijetliti Borka Bunjac u prilogu Pismo Dragutina Perka ministru obrane Kraljevine SHS od 9. ožujka 1927. Perko je 1918. i 1919. vodio akcije oslobođenja Međimurja i Prekmurja, ali je od austro-ugarskog časnika postao čovjek od povjerenja kralja Aleksandra, da bi se 1941. u potpunosti odrekao beogradskog režima i počeo surađivati s njemačkim okupatorskim vlastima, zbog čega je 1945. strijeljan u Varaždinu. Kako bi objasnila veliki zaokret u njegovom djelovanju, autorica koristi više izvora, pri čemu središnje mjesto zauzima Perkovo pismo ministru obrane Kraljevine SHS 9. ožujka 1927. U njemu detaljno iznosi kronologiju događaja koji su ga duboko ogorčili i natjerali da se obrati ministru izravno za pomoć.
U radu Čežnja iza rovova. Pisma vojnika Zsigmonda Janka s bojišta, Gordana Šövegeš Lipovšek na osnovi pisama, pronađenih 1999. u staroj trošnoj kući u Motvarjevcima, koja je tijekom Prvog svjetskog rata razmjenjivao bračni par Jankó (Zsigmond Jankó poslao je svojoj supruzi Matildi 249 pisama, a ona njemu 155) daje cjeloviti uvid u Zsigmondov život, ali i živote ostalih vojnika na bojištu tijekom Prvog svjetskog rata. Zahvaljujući njima saznajemo mnogo o Zsigmondovoj svakodnevici na prvoj liniji bojišnice, kao i njegove želje i zabrinutost, prvenstveno za svoju ženu Matildu koja mu je jako nedostajala. Brinuo se i za zdravlje svojih roditelja a zanimalo ga je i što se događa s njegovom rodbinom i sumještanima, koji su također bili na ratištu.
Protivljenje županije Zala odcjepljenju međimurskih i pomurskih naselja, 1919-1921., tema je slijedećeg rada, u kojem Ibolya Foki daje prikaz stanja u županiji Zala, nakon što je Mirovnim sporazumom u Trianonu polovicom 1920. Mađarska, kao poražena zemlja, izgubila dvije trećine svog teritorija i stanovništva. Novonastaloj Kraljevini SHS pripojena su značajna naselja na jugu, odnosno jugozapadu županije (Međimurje i pretežni dio zaladskog Porabja). Prije i nakon potpisivanja mirovnog sporazuma županija Zala je nebrojeno puta pokušala poduzeti mjere kako bi zadržala ta područja. U više zamolbi, podnesaka i memoranduma obrazložila je opravdanost pripadanja spomenutih područja Mađarskoj, te unutar nje i županiji Zala. Županija Zala je te dokumente pokušala dostaviti predstavnicima savezničkih snaga koji su došli u Mađarsku, kao i preko vladinih organa najvišim donosiocima odluka u Parizu. Ta su se nastojanja, međutim, u danoj međunarodnoj situaciji pokazala uzaludnima.
Odnos govora pomurskih Hrvata prema međimurskim govorima, što je vrlo važno u neriješenoj raspravi oko pitanja jesu li pomurski Hrvati starosjedioci ili doseljenici iz Međimurja, obrađen je u prilogu Đure Blažeke, Koncepcija rječnika pomurskih Hrvata. Iako i govori pomurskih Hrvata formalno spadaju u međimurski dijalekt (donji poddijalekt) i najsličniji su govorima Donje Dubrave, Kotoribe i Donjega Vidovca, određene ga osobine čine ipak posebnom skupinom.
U radu Györgyja Feiszta, Revolucionarni pokret u Prekmurju od 1918. do 1919. godine, izneseni su pokušaji stvaranja raznih teritorijalnih tvorevina u Prekmurju, nakon što je 3. siječnja 1919. mađarska vojska zauzela Mursku Sobotu i hrvatske čete otjerala preko Mure. Još krajem studenog 1918. propalo je odcjepljenje „županije Prekmurje“ kojoj bi pripadalo Prekmurje i Međimurje, a početkom 1919. slijedio je pokušaj osnivanja „kotara Prekmurje“, da bi nakon proglašenja Sovjetske Republike bio konstituiran kotarski direktorij u Murskoj Soboti pod imenom „Prekmurski direktorij“ i proglašen nadležnim organom vlasti za cijelo Prekmurje. Krajem svibnja 1919. proglašena je i neovisna Murska Republika, ali je ona postojala svega šest dana i bila odraz nezadovoljstva mađarskog društva komunizmom.
Posljednji tekst u Zborniku je Vatrogastvo Međimurja i Prekmurja za Austro-ugarske Monarhije, Antuna Novaka. Tamošnje vatrogastvo u navedenom razdoblju temelji se na europskoj tradiciji organiziranja sustava obrane od požara. Osnivanje prvih dobrovoljnih vatrogasnih društava u tom području spada u sam vrh prvih društava u tadašnjoj Monarhiji, odnosno današnjoj Hrvatskoj i Sloveniji. Izuzetak je dio Prekmurja, tzv. Goričko, koje je spadalo pod Županiju Vaš, gdje je prvo društvo osnovano u Murskoj Soboti 1882. godine. Ustrojstvo vatrogasne službe Ugarske nije bila sklono osnovanim društvima, što se osjetilo u upravnoj i operativno-formacijskoj organizaciji, zapovijedanju, stručnom osposobljavanju, promidžbi i zastupljenosti u višim tijelima i organima vatrogastva. Dakle, ovi rubni krajevi naseljenihi većinom manjinskim narodima u Ugarskom Kraljevstvu omalovažavani su i potiskivani na marginu. Stoga su pojedinci krenuli put Štajerske ili Hrvatske u potrazi za novim dostignućima i rješenjima boljitka za vlastito građanstvo.
II. Preporuka
Kao što je iz izložene strukture Zbornika vidljivo, radovi objavljeni u njemu, obuhvaćaju razne aspekte života u Pomurju u razdoblju od 1914. do 1920.: opće, gospodarske, vjerske društvene, političke i vojne (ratne i poratne), a unutar njih život sela, tiskovine, lingvistiku i vatrogastvo. Ovako velik raspon obrađenih tema daje sveobuhvatnu sliku Pomurja u navedenom razdoblju. Stoga je ovaj zbornik vrijedan prilog proučavanju života ovog kraja dvadesetih godina prošlog stoljeća.
Autori, kao dobri poznavaoci materije, ali i relevantne literature, znalački su ju upotrijebili i na temelju znanstvenih spoznaja do kojih su došli na osnovu nje, ali isto tako radeći i na arhivskim dokumentima, stvorili vrijedna djela, koja su ponajprije namijenjena onima koji se bave poviješću manjih sredina, zatim istraživačima zavičajne povijesti, a mogu ih čitati i sve ostale grupacije zainteresirane javnosti.
Držim, da je objavljivanje ovakvog zbornika potpuno opravdano upravo stoga, jer nije namijenjen isključivo uskom, znanstvenom krugu konzumenata, već raznorodnim slojevima stanovništva čime se zadovoljava i društvena potreba za djelom ove vrste.
Na osnovi svega do sada rečenog, držim, da zbornik i njegovi tekstovi u potpunosti odgovaraju propisanim standardima. Stoga rukopis preporučam za objavljivanje.
doc. dr. sc. Ivan Jurišić
Janka Rakuše 4/III
10000 Zagreb
Matični broj znanstvenog registra 129551
Zagreb, 30. studenog 2010.
Teme: Novosti |